Image Hosted by ImageShack.us †......Lost (In) Paradise......†
...Pointers...
Ljudi, ovo su izmišljene baljezgarije jedne (poremećene-lol) djevojke koja traži (kako sam prikladno našla na jednom blogu) svoje mjesto pod suncem! Nema veze sa stvarnošću; ja to znam, vi to znate, svi znamo!


...Hogwarts....


Jennifer Clemency Blair Page Von Durst Pleasant Waldorf (ja) -Imam dugu plavu kosu,do pola leđa. Oči su mi tamno smeđe, ali često nosim leće u boji... Najdrazi predmeti su mi Napitci, Carolije i Preobrazba. Beskrajno sam zaljubljena u, i do groba cu voljeti - Harryja.
Najbolji prijatelji su mi Draco (ako je jos ziv), Ron, Harry, Keera i Hermiona. Imam sovu i zustricu.
Otkad su mi ubili obitelj dosta sam ozbiljna ali jos se znam smijat... Nasljedila sam tetinu titulu nadvojvotkinje Engleske

Dumbledore (Sir Richard Harris)

MySpace Layouts

S. Valentine images

†....Lost (In) Paradise....†

21.12.2006., četvrtak

Isprike

† - Moje duboke i ponizne isprike svima na ovom dizajnu koji je i sam bog zaboravio, ali dok ne smislim bolji trpite ovaj. Uskoro cu promjenit, radim vec novi.
I post slobodno procitajte, tu ispod vam je... Pa pa

Edit:
Vratila sam ovaj dizajn i zivo mi se je** dal ga vidite u svom browseru il ne, naime, rekla mi je jedna draga prijateljica zvana Mione, ponekad i SheWhoHasAnAInCroatian xD da je bolje ovak, imate valjda explorer ak se u mozilli ne vidi ili safari ak se ne vidi u caminu/operi (za neuke: to su sve internet browseri)
E sad idem i citamo se pa pa - †

- 12:54 - †...Vaše misli...† (23) - #

09.12.2006., subota

...

† - Na Bozicno jutro, sneno i mutno, sam se zacudo probudila u svojoj spavaoni. Nakon prosle noci nisam bila sigurna kako sam ovdje dospjela. Prozor je bio zastrt snjegom. Zbunjeno sam pogledala oko sebe i shvatila da me probudio Hermionin vrisak. Bila je vec otvorila jedan poklon ali u njemu je bilo nesto sto je izgledalo kao raspadnuti gnom. Brzo sam ga uklonila stapicem dok je Mary stvorila salicu caja za Hermionu. Dodala sam malo Plamen-viskija iz svoje osobne kolekcije, poklon od Freda i Georgea. Smirila se kad je popila i spustile smo se u Drustvenu prostoriju. Iako su mi vid zaklanjali svi pokloni koje sam levitirala ispred sebe, vidjela sam da nas cekaju Harry, Ron, Neville, Seamus, Dean, Ginny, Lavander i Lara.
“Lara, Lavander pa kad ste prije stigle doc ovdje?” pitala sam spustajuci poklone koji su se organizirali u uredne hrpice ispod ogromnog bora koji nam je Hermiona nabavila.
“Ma, za razliku od nekih smo juce ipak u kolko-tolko pristojno vrijeme isle spavat” Lara je rekla dok sam se ja crvenila i spustila glavu tako da sam jedva vidjela da je bacila kratki pogled prema mojoj ruci tako da je vidjela samo Lavander. I ona je pogledala i sa zadovoljstvom se nasmjesila.
“Ovaj... Ajmo otvarat poklone!» Ginny me spasila.
Prvo je otvarao Dean, pa Lavander, pa Seamus, pa Ginny (kupila sam joj haljinu za Remusovo i Tonksino vjencanje tridesetog), pa Lara, pa Mary, pa Neville, pa Ron, pa Hermy, pa Harry, pa na kraju ja.
Poslje smo se podjelili u grupice i malo cavrljali o kojecemu, kad me odjednom zgrabila Ginny i odvukla sastrane.
“Jenn... Ti i Harry... Vi... Jeste... Kak je bilo?” pitala je mucajuci
Oh ne! ”Ovaj... Kak je sta bilo?” pravila sam se glupa.
”Znas sta mislim. Vidjela sam jucer, odnosno danas jako rano, oko tri kako ti i Harry ulazite u Drustvenu... Lara i Lavander su te odvele gore, a Harry je bio sav zbunjen i pokupio se u krevet. Nisam glupa, znas” rekla je nimalo povrjedenim tonom.
“Ja... Mislim.. Neznam o cemu ti pricas! Ovaj... Isla sam poslati pismo, a Harry je slucajno bas iso u Drustvenu pa smo zajedno usli. Di je tu problem” rekla sam nevjerujuci kolko glupo to zvuci.
Prezirno se nasmijala, “Da, a Ron nije nikad uzeo drugu porciju pudinga u zivotu!”
“Joj, Gin, ma pusti me! Ako bas moras znat, bilo je... A Gin, bilo je savrseno,” svalila sam se u naslonjac, “apsolutno savrseno, bio je tako drag i njezan, i sve je bilo prekrasno! Crvene ruze, tiha muzika u pozadini, priguseno svjetlo... sve!”
________________________
Stay all night, We'll save the population
_______________________
Pricala sam s njom do rucka, a onda smo se spustili u Veliku Dvoranu. Bila je prekrasna, sve je sjalo pokriveno laznim ledom i injem, suhi snjeg je padao sa stropa, borovi su imali sige na granama i zvjezde na vrhu, a cjeli pod je sjao kao tisuce dijamanata. Svjece su bacale toplo svjetlo, a zidovi su se presijavali kao kristali. Sve je bilo u njezno plavim i bjelim tonovima osim borova koji su bili zeleni kao prvo proljetno lisce.
Zadivljeno sam uzdahnula i nasmjesila se Dumbledoreu. Ovo je definitivno njegovih ruku djelo. Prekrasno je...
Poslje rucka smo se vratili Drustvenu. Tamo sam Lari ponovo pricala ono sto sam rekla Ginny. Sa zanimanjem je razgledala moj prsten...

Prsten je bio srebrni s povecim dijamantom. Presijavao se zeleno, ali kad sam pogledala u ogledalo, izgledao je kao da je od zlata. Kad je Harry bio u blizini, jace je sjao i ugrijao se, a kad bi se udaljio presto bi sjati i ohladio se. S unutarnje strane su bila ugravirane tri male rjeci: Always and Forever.
Poslije vecere koja je bila jos bolja od rucka, Hermiona me pozvala sastrane da pricamo.
“Jenn... Otkud ti taj prsten? Jel ti to Harry dao?” pitala je bez okolisanja
“Je,” rekla sam umorno. Cini mi se da ce svi saznat za ovo, “Jucer navece... Ali, ima nesto sto sam te bas htjela pitat... Prsten je magican, to mi je ocito, ali neznam sta je tocno bilo... Juce kad mi ga je Harry dao, bio je tako topao, i onda kad smo... khm, se uzasno uzario i mislila sam da ce mi spaliti kozu, i kad sam ga poslje probala skinuti nisam mogla i odjednom se ono sto me peklo ohladilo i opet je bilo dobro... Ideje?”
Zamsiljeno je gledala neko vrijeme u Harryja, “Rekla si da ima zeleni odsjaj, jel? Neznam... Mislim da je to zbog necega, zbog jedne vrlo stare i slabo istrazene grane magije, ali moram to pitat Dumbledorea. Inace, zeleni odsjaj je zbog Harryjevih ociju, to sam sigurna. Ti to ne primjecujes, pa u stvari nitko to ne vidi osim mene, ali kad Harry nije u tvojoj blizini, oci mu ne sjaje, i izgledaju nekako hladnije. Opet, kad si ti tu, sjaje i izgledaju nekako toplije.” Rekla je polako....
Kasnije te veceri dok sam spremala pulover od gospode Weasley, nasla sam u kovcegu lancic i sliku koje mi je Draco ostavio.


Tuzno sam gledala u njih neko vrijeme stezuci privjesak u ruci i gledajuci u sliku suznim ocima. “Da si bar sad tu, da me vidis. Bio bi ponosan, znam da bi. Ali, vrijeme je da krenem dalje. Ti si moj najbolji prijaelj... Uvjek si bio, i uvjek ces biti.. Ali, ponekad se samo trebamo maknuti dalje... Nastaviti sa zivotom. Znam da bi ti tako zelio. Zbogom, Draco. Nikad te necu zaboraviti” i s tim rjecima sam zamotala sliku i lancic u maramu i spustila ih u kovceg. Nisam se okrenula ni prozborila vise ni rjeci dok sam se spustala u Drustvenu...

Tri dana kasnije stajala sam pored staklenika trazeci Nevillea. Javili su mu danas iz ministarstva... Baku su mu ubile smrtonose. Prvo je bio bjesan, onda tuzan i napokon je pobjegao iz Drustvene.
“Jenn, pusti, ja cu ga naci”
Okrenula sam se. Iza mene je stajala Ginny i zabrinuto gledala negdje prema trecem stakleniku. Cinili su se cudno prazni bez profesorice Sprout. Nova profesorica, Neiva King, nije imala isti zar za Travarstvo, izgubilo je svaku car.
“Aha... U redu... Reci mu da zna gdje sam ako me treba. Znam kako mu je.”
Otisla sam do ruba sume i sjela ledima naslonjena uz drvo. Gledala sam prema jezeru dok su suze tekle za Nevillea.
Cula sam krckanje lisca i grancica u sumi, ali nisam se obazirala na to. Mislila sam da je samo neka zalutala lisica, ili testral koji se priblizio skoli. Svrnula sam pogled na svoju ruku zbog probadajuce hladnuce koja mi se pocela siriti od prstena. U iducem trenutku nesto me drzalo u klijestima dok sam se ocajnicki pokusavla izmaknuti. Batrgala sam se i pokusavala doci do stapica kad sam vidjela sta me zgrabilo. Ogavna akromantula, veca od prosjeka, je buljila u mene sa svim svojim ocima dok se polako povlacila u sumu. Pokusala sam vristati ali zbog otrova nisam mogla. Odjednom je prsten postao mrvicu topliji, a bol je popustila. Vidjela sam da mi ruka krvari, ali nisam nista mogla uciniti. Promjetila sam svjetlo kako nam se priblizava i tresnula sam o pod. Akromantula se povukla u sumu i nestala u tami. Izvlaceci stapic i pokusavajuci se dici u isto vrijeme ugledala sam osobu tamne poluduge kose i tamnih ociju kako žuri prema meni. Prvo mi se ucinilo da je to Snape, ali zakljucila sam da nije mogao biti, izgledao je premlad. Bio je sav u crnom i izgledao pomalo izgubljeno u Hogwartsu.
“Stani! Tko si ti?! Sta radis ovdje, nisam te vidjela dosad” pitala sam ljuto. Prsten je postao jos topliji.
I ta osoba je podigla stapic zauzimajuci pozu za dvoboj.
'Ovo je necuveno,' pomislila sam, 'Napadam osobu koja mi je najvjerovatnije spasila zivot, i on se jos brani! I ko je taj uopce, sta radi u Hogwartsu?'
Iskre su mi bjesno frcale iz vrha stapica i nisam ih mogla kontrolirati. Vise su izgledale kao krv nego kao iskre. Kako su sekunde prolazile pocelo je biti sve teze ostati na nogama. Rana me boljela i nisam mogla drzati stapic u ruci. Kako sam pocela padati, on je ispalio prvu caroliju tocno kad je netko povikao Expelliarmus!
Pala sam zacudo na nesto mekano kad je prsten poceo zariti i paliti. Pogledala sam gore i vidjela kako Harry uzurbano razgovara s pridoslicom i vraca mu stapic. Zatim je dosao do mene i pomogao mi da se dignem skupljajuci usput i moj stapic.
“Harry! Haha, Harry, pa ti mene stalno nosis, kaj ti nije vise dosta? Samo me nemoj odnjet Voldemortu. Nemoj, barem ne ti. Odnesi me preko praga. Nosi me u Raj.” Pocela sam buncat. Jedna jedina smislena misao mi je proletjela glavom 'Zasto je uvjek Harry jak za mene? Moram ja jednom biti jaka za njega!' to mi je dalo novu snagu i zivnula sam. Uz Harryjevu podrsku sam otisla u bolnicko krilo, pa do Dumbledorea. I novi ucenik, Jack, je isao s nama, trebalo ga je razvrstat... Upao je u Slytherine i kad je otisao nakon sto sam mu se ispricala i zahvalila rekla sam Dumbledoreu sto je bilo.
“Cini se da su i akromantule presle na tamnu stranu. Ali, to nije nasa bitka. Neka druga bica iz sume brinu za njih. Testrali i kentauri su uvjek bili vjerni, cak i kad se nismo slagali. Bit ce i sada” rekao je Dumbledore nakon kraceg razmisljanja.
“A, profesore, u vezi gospode Longbottom... Smrtonose... Kojom-Jesu li”
“Avada Kedavra, da” potvrdio je Dumbledore.
Nakon nekoliko minuta izasla sam s Harryjem iz ureda. I dalje sam rukom u dzepu grcevito stezala pero koje mi je Fawkes dao dok su Dumbledore i Harry gledali neko sjecanje u Situ sjecanja.
Bez zurbe smo isli prema Gryffindorskoj Drustvenoj kad me kao grom pogodila spoznaja da sam na ovaj dan prije vise od deset godina, prije trinaest da budem precizna, upoznala Draca. Visoko sam podigla glavu i odlucila se drzati obecanja koje sam sama sebi dala, 'Necu se okretati proslosti'.
Primila sam Harryja pod ruku i zajedno smo dosli do Drustvene. Dok sam ga ljubila za laku noc, cinilo mi se da se usprkos ratu sve poslozilo...

Fuj. Meni se ovaj post ne svida bas, al sam rekla prijateljima nekim da cu objavit za vikend.
Pa pa, pusa - †

- 21:42 - †...Vaše misli...† (13) - #

<< Arhiva >>

< prosinac, 2006  
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

...My diary...